1998. godine nekoliko roditelja u Požegi sjedilo je za kuhinjskim stolom i razgovaralo o istom problemu
Njihova djeca s poteškoćama u razvoju nisu imala gdje ići, nisu imala podršku, a roditelji nisu imali kome postaviti pitanja.
Nakon još jednog odbijanja i osjećaja da su prepušteni sami sebi, odlučili su da više neće čekati da netko drugi nešto promijeni.
Tako je nastala Udruga MI – iz potrebe, umora, ali i velike ljubavi prema vlastitoj djeci.
Što nas ‘tjera’ svaki dan
Kad bi Udruga MI sutra prestala postojati, mnoge obitelji u Požegi ponovno bi ostale same. Za mnoge naše korisnike ovo nije samo mjesto radionica ili aktivnosti — ovo je mjesto gdje ih netko poznaje, razumije i prihvaća bez osuđivanja. Roditelji bi ponovno ostali bez podrške, bez predaha i bez osjećaja da postoji netko kome se mogu obratiti kada je najteže.
Ono što radimo važno je jer iza svake dijagnoze postoji stvarna osoba i stvarna obitelj. Mi svaki dan gledamo koliko malo treba da nekome promijeniš život — prijevoz do aktivnosti, sat vremena razgovora, pomoć oko prava, radionica na kojoj se netko prvi put osjeti uključeno. U gradu u kojem podrške još uvijek nema dovoljno, naš posao često nije “dodatak sustavu”, nego jedino mjesto gdje ljudi dobiju konkretnu pomoć i osjećaj da nisu sami.
Najviše nas tjera to što znamo da bez ovakve podrške djeca i osobe s teškoćama vrlo lako postanu nevidljivi. A nitko ne bi smio odrastati ili živjeti s osjećajem da nema svoje mjesto u zajednici.
Misija:
Promicanje prava, dostojanstva i osnaživanja osoba s poteškoćama u razvoju kroz izravne usluge, zagovaranje i izgradnju inkluzivne zajednice.
Vizija:
Društvo u kojem svaka osoba, bez obzira na poteškoće, ima jednake mogućnosti za dostojanstven i ispunjen život.
Naš pristup
Kad nova obitelj dođe k nama, prvo pokušavamo napraviti ono što često najviše nedostaje — saslušati ih bez žurbe i bez osuđivanja. Ne gledamo samo dijagnozu ili papire, nego osobu, njezine mogućnosti, strahove i ono što joj stvarno treba u svakodnevnom životu. Zato se kod nas često prvo popije kava i razgovara, a tek onda rješavaju obrasci i administracija.
Tipičan dan u Udruzi MI izgleda živo i pomalo glasno — radionice, razgovori roditelja, kreativne aktivnosti, smijeh korisnika, nekad i suze kad je nekome teško. Pokušavamo stvoriti prostor koji nije “institucija”, nego mjesto gdje se ljudi osjećaju sigurno i prihvaćeno. Ono što radimo drugačije jest to što korisnike ne doživljavamo kao broj ili predmet postupka. Mi ih poznajemo po imenu, znamo njihove priče i ostajemo uz njih i kad projekt završi ili radno vrijeme prođe.
Ljudi koji stoje iza MI
1.Ivana Pavelić , Predsjednica Udruge te voditeljica jedinice za socijalne usluge
2.Ivana Miljić, Dopredsjednica Udruge, medicinska sestra
3. Katarina Soldo , izvoditeljica aktivnosti
4.Ivana Franekić, izvoditeljica aktivnosti
5. Nikolina Banović , izvoditeljica aktivnosti
6. Valentina Vukoja, administrativno- financijski referent
7. Radnici za pomoc u kuci – 8 radnika
25 godina znanja i iskustva
Od 1998. do danas MI je izgradio mrežu programa, partnerstava i povjerenja koje se ne gradi preko noći. Naš rad prepoznale su i institucije, kroz projekte Europske unije, podršku Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva i suradnju s lokalnim partnerima.
Gdje je sve počelo
MI je osnovala skupina roditelja koji nisu čekali da netko drugi promijeni stvari. Njihova imena su dio naše povijesti:
Nevenka Baran, Ivica Tekavčič, Ivan Macaljuk, Željka Japarić, Tomica Galović, Katica Tomić, Marijana Tekavčić, Ruža Bošković, Jurica Matijević, Krsta Tomić.
Tipičan dan u Udruzi MI izgleda živo i pomalo glasno — radionice, razgovori roditelja, kreativne aktivnosti, smijeh korisnika, nekad i suze kad je nekome teško. Pokušavamo stvoriti prostor koji nije “institucija”, nego mjesto gdje se ljudi osjećaju sigurno i prihvaćeno. Ono što radimo drugačije jest to što korisnike ne doživljavamo kao broj ili predmet postupka. Mi ih poznajemo po imenu, znamo njihove priče i ostajemo uz njih i kad projekt završi ili radno vrijeme prođe.
